Upravljanje vremenom (eng. Time Management) je optimalno korišćenje vremena u cilju ostvarenja naših vrednosti i ciljeva u životu. Pošto vreme nije parametar koji je moguće kontrolisati, mi zapravo ne upravljamo vremenom, već nama u vremenu. Da bi to uspešnije radili neophodan je u prosečnom danu balans fizičke i mentalne aktivnosti i uživanja. Pod uživanjem se podrazumeva obavljanje stvari koje pričinjavaju zadovoljstvo (kafa sa prijateljem, čitanje novina, knjige, gledanje televizije, slušanje muzike…).
Indikatori lošeg upravljanja vremenom su konstantna jurnjava i žurba, kašnjenje, niska produktivnost, nestrpljenje i impulsivnost, teškoće u postavljanju i ostvarivanju ciljeva, odlaganje (prokrastinacija).
Uzroci lošeg upravljanja vremenom su:
1. karakteristike same osobe:
- perfekcionizam (Ne smem napraviti grešku!)
- neasertivnost (nedovoljno zauzimanje za sebe, preterano izlaženje u susret drugim ljudima, nemogućnost da se kaže NE)
- lenjost
- nemotivisanost
2. nedostatak veština (neorganizovanost, curenje vremena)
Karakteristike same osobe se mogu promeniti promenom lične filozofije!
Veštine upravljanja vremenom podrazumevaju da:
1. jasno postavimo vrednosti i ciljeve
2. pratimo kako provodimo vreme (monitoring)
3. odredimo prioritetne aktivnosti
4. usavršimo interpersonalne veštine
5. dobro upravljamo emocijama
Vrednosti su unutrašnji pokretači osobe, ono što nam je u životu važno. Kulturološki se mogu razlikovati i najčešće su to porodica, deca, partnerski odnos, posao, duhovnost, obrazovanje…
Ciljevi su ishodi koje želimo da ostvarimo u nekom određenom vremenskom periodu. Planiranje je priprema za ostvarivanje ciljeva.
Planiranje uvek treba da bude pismeno, na dnevnoj, nedeljnoj i mesečnoj osnovi. Dnevni planovi su osnova za uspešno ostvarivanje kako kratkoročnih tako i dugoročnih ciljeva.
Prednosti napisanog plana su višestruke:
- bolja preglednost
- jača motivacija
- veća istrajnost
- merenje učinka
Na kraju dana treba uporediti planirano i ostvareno, proveriti šta se prenosi u sledeći dan i napraviti plan za sutrašnji dan. Plan se uvek može promeniti, ali samo ukoliko plan postoji!
Često ne postoji svest o tome kako realno provodimo vreme. Da bi stekli realnu sliku kako provodimo vreme u toku dana, korisno je vršiti monitoring. Preporučuje se da to bude u realnom vremenu ili eventualno na kraju dana ako drugačije nije moguće.
Prilikom određivanja prioritetnih aktivnosti zadatke delimo po hitnosti i važnosti.
1. zadaci HITNI i BITNI : pisanje izveštaja za sutra, sastanci, rokovi…
2. zadaci NISU HITNI, ALI JESU BITNI: pisanje godišnjeg izveštaja, mesečno planiranje
3. zadaci HITNI, ALI NISU BITNI : molbe drugih ljudi da nešto uradimo ili obaveze koje sebi namećemo da bi izbegli neku za nas važnu, ali neprijatnu aktivnost
4. NI HITNI, NI BITNI : čitanje mejlova, internet (kradljivci vremena).
Dnevni plan treba da sadrži TO DO listu:
- Hitne i bitne aktivnosti treba obavljati odmah, bez odlaganja (zadaci tipa 1).
- Bitne, ali manje hitne aktivnosti odložiti (zadaci tipa 2).
- Hitne i nebitne aktivnosti delegirati ili odložiti (zadaci tipa 3). Kod delegiranja drugome prepuštate samo poslove ali ne i odgovornost za njihov ishod. Zato treba birati adekvatne saradnike za delegiranje.
- Ni bitne, ni hitne zadatke ne raditi, odupreti se.
Usvajanje interpersonalnih veština je bitno u cilju smanjenja hitnih, a nebitnih poslova.
Hitni, a nebitni poslovi su najčešće molbe drugih ljudi. Često smo svedoci da na ispunjavanje molbi drugih ljudi trošimo sate i sate, iscrpljujemo se psihički i fizički, zaričemo se da nećemo nikada više, a onda kada nas neko nešto zamoli sve krene iznova, jednostavno ne znamo da kažemo NE. To je neasertivnost. Neasertivnost podrazumeva nedovoljno zauzimanje za sebe. Asertivnost je ono ka čemu bi trebalo da težimo i podrazumeva zauzimanje za sebe, ali uz poštovanje prava drugih ljudi.
Šta nas sprečava da budemo asertivni? Najčešće strah da će nas ljudi odbaciti, stid da odbijemo molbu ili griža savesti vezana za ideju da našim nečinjenjem možemo da naudimo drugom.
Na kraju – možemo biti svesni i ciljeva i prioriteta, da znamo šta su nam kradljivci vremena, ali da se i dalje isto ponašamo. Uzrok svemu tome su emocionalne blokade, tj. nezdrave emocije. Da bi njih promenili, moramo da menjamo našu ličnu filozofiju.
Katarina Višić, lekar i psihoterapeut